Kao nikada u povijesti čovječanstva okruženi smo s puno namirnica. Doslovno živimo u obilju.
No čak i ako je pred nama mnoštvo različitih namirnica, često iz navike posežemo za jedno te istom vrstom namirnica, za koje osjećamo najveću emocionalnu vezanost. To se naziva emocionalnim hranjenjem.
I sve je u redu ako je to povremeno i ako smo svjesni toga, no često nas takva hrana odvodi u ekstrem jer u svojem tijelu gomilamo samo jednu vrstu makro- i mikronutrijenata.
To se dugoročno može dogoditi s bilo kojom vrstom namirnica,
no neke namirnice u sebi sadrže više toksičnih spojeva
pa je time i njihov utjecaj brži i drastičniji.
Koliko brzo će netko primijetiti da se nalazi u ekstremu, ovisi o individualnoj konstituciji. Netko ima više kapaciteta i može podnesti više toksina, a netko ima manje kapaciteta i već mu male količine toksina škode i vrlo brzo reagira na njih.
Do svoje 25. godine bila sam duboko uvjerena da se nalazim u prvoj skupini, sve dok od jednom moje tijelo više nije moglo podnesti niti malo toksina i morala sam napraviti promjenu kako bih vratila izgubljenu ravnotežu. Na tom putu dobro sam upoznala svaku namirnicu i uklonila one koje su najtoksičnije.
Da, biljke noćnih sjena su vrlo toksićne
i pogoršavale su upalu nastalu sindromom iritabilnog crijeva,
koju sam tada imala.
Izbacivanje biljki noćnih sjena uvelike je pridoneslo smirivanju mog stanja i izlječenju.
Ovo proljeće izašao je sjajan znanstveni članak na tu temu u časopisu Digestive Diseases and Science. Sažetak tog članka možete vidjeti ovdje .
Znam da si svatko ne može priuštiti kupnju znanstvenih članaka pa ako te zanima čitav sadržaj ovog znanstvenog članka, slobodno mi se javi pa ću ti ga poslati na mail u obliku PDF-a.
Znanstveni članci su moja omiljena literatura,
no to nije jedini kriterij po kojem biram namirnice.
Pokrečući promjenu svaku namirnicu sam ujedno sagledala i iz perspektive Ayurvedske tradicije i iz perspektive tradicionalne kineske medicine (TCM). Tako da je svaka namirnica prošla čak trostruku provjeru pa tako i biljke noćnih sjena.
Neke od biljki noćnih sjena (porodica Solanaceae) su paradajzi, paprike, patliđan i krumpir te one u sebi sadrže ne jedan, nego više toksičnih spojeva.
Njihovi toksični spojevi i njihovo djelovanje opisano u navedenom znanstvenom članku slijedi redom:
glikoalkaloidi (solanini) uništavaju epitel crijeva te aktiviraju imunološke stanice (mastocite) u crijevima potičući imunološku reakciju (alergiju),
atropin inhibira rad živčanog sustava, a preko njega rad mišića,
LTP (proteini transfera lipida) potiče alergije,
profilin potiče alergije,
PPO (polifenol oksidaza) potiće alergije,
lektin aktivira imunološke stanice (mastocite) u crijevima potičući imunološku reakciju (alergiju).
S obzirom na to koliko alergena i toksina sadrže,
ne čudi činjenica da je baš u Italiji najveći broj osoba
alergično na paradajz.
Ove biljke ne sadrže veliku količinu tih spojeva pa se njihov utjecaj ne osjeti odmah, već se ovi toksini polako akumuliraju u tijelu te posljedice postaju vidljive kada ih tijelo više ne može podnesti. Nekome se to može dogoditi s 25, nekome s 45, a nekome sa 75 godina. Jer nemamo svi iste kapacitete.
Ljudsko tijelo se tako prilagodilo da neko vrijeme može živjeti u ekstremnim situacijama pa zato neko vrijeme može trpiti i male količine otrova. No za mene nema smisla opterećivati tijelo nepotrebnim toksinima, kad imam mogućnost biranja.
S obzirom da imam izbora, biram u svoje tijelo unositi ljekovitije namirnice. Biljke noćnih sjena to nisu, a tako ih vide i Ayurveda i TCM, koje kažu da te biljke rashlađuju organizam, donoseći veliku vlažnost, potičući povećano stvaranje sluzi i uzrokuju nakupljanje ame i začepljenje strotas.
Ama je Ayurvedsko ime za toksine,
a strotas za kanale kroz koje nutrijenti trebaju doći
do svake stanice, donesti joj energiju, moć regeneracije i život.
Nutrijente, koje sadrži paradajz radije biram iz namirnica koje nisu toliko opterećene toksinima. Pa tako vitamin A i likopen radije dobivam preko mrkve, koja je pored toga bogata i željezom. A vitamin C i antioksidanse (posebice antocijanin) dobivam preko bobičastog i koštunjićavog voća poput borovnica, kupina, crnog ribizla, trešanja i šljiva, a po zimi dok ih nema, preko crne leće, crnog graha i drugih ljekovitih namirnica tamnih boja. A koje su to sve namirnice možeš doznati kroz radionice o cjelovitoj prehrani.
